Sve validne naučne studije sprovedene na uzorcima od više milionima ispitanika, kako od strane državnih tako i nezavisnih institucija poput Kohranovog instituta, nedvosmisleno ukazuju da nema povezanosti MMR vakcinacije ne samo sa autizmom već ni sa astmom, leukemijom, dijabetesom, Kronovom bolešću i drugim poremećajima koji se često spominju u antivakcinalnim porukama, naglasili su iz Insituta za javno zdravlje. Koincidencija vremena kada se najčešće otkriva autizam, a to je druga godina života, sa vremenom kada se daje MMR jedini je razlog vjerovanja da je ta bolest posljedica vakcinacije.

Dosad kod nas nisu registrovani izuzetno rijetki oblici neželjenih reakcija, tipa encefalitisa,jer se oni opisuju sa učestalošću od jednog slučaja na 500 hiljada do milion datih doza MMR vakcine. Samim tim kod nas ova reakcija se može desiti izuzetno rijetko – jednom u 10 do 100 godina. Obzirom da se encefalitis kao komplikacija prirodno preležanih morbila javlja 100 do 1000 puta češće nego nakon vakcinacije jasno je da MMR vakcina ne samo da spriječava obolijevanje i smrtne ishode veći encefalitis koji često ostavlja neurološke komplikacije.

U mnogoljudnim državama, poput SAD-a, čiji je broj novorođenih oko 500 puta veći od našeg i posljedično sa velikim brojem datih doza vakcina, moguće da se s vremena na vrijeme registruju slučajevi encefalitisa, ali ne i autizma kao neželjene reakcije.

O takvim slučajevima, a zbog specifičnosti američkog zdravstvenog osiguranja, individualno odlučuje Federalni sud za potraživanja.

Sve manje roditelja vakciniše djecu

Iz različitih razloga, a prije svega negativnih informacija koje mediji prenose, u Crnoj Gori se svake godišnje smanjuje broj roditelja koji vakciniše svoju djecu.

Obuhvat sa prvom dozom MMR vakcine kod nas je do skoro bio izuzetno visok i kretao se oko 95 odsto i više. Iz različitih razloga, a prije svega zbog uticaja antivakcinalnih poruka koje pojedini mediji bez prethodne provjere prenose, a koji unose nemir i pojačavaju zbunjenost kod naših roditelja, broj vakcinisane djece posljednjih godina počeo je da opada.

Ako se ovakav trend nastavi, upozoravaju iz Instituta, naći ćemo se u sličnoj situaciji kao pojedine evropske države (Francuska, Velika Britanija, Bugarska, Italija, BiH) koje su nakon nekoliko godina zadesile epidemije sa po više desetina hiljada oboljelih, desetinama umrlih i značajnim brojem djece sa encefalitisom i posljedičnim neurološkim komplikacijama.Kao posljedica epidemije morbila u susjednoj BiH kod nas je krajem 2014. i početkom 2015. godine došlo do “uvoza” ove bolesti od koje su oboljele 22 osobe, prevashodno nevakcinisane, svih uzrasnih skupina, uglavnom iz graničnih opština (Nikšić, Herceg Novi, Kotor, Podgorica).

Vakcine spašavaju živote tako što sprečavaju bolesti kod ljudi koji ih prime i većina vakcinisanih nema ozbiljne reakcije na njih. Nažalost, one kao i svaki drugi lijek, mogu izuzetno rijetko dovesti do neželjenih reakcija i to je ono što izaziva najviše nedoumica kod roditelja. Niko ne negira postojanje ovakvih reakcija ali one su daleko rjeđe od istih ili sličnih komplikacija koje nastaju nakon bolesti od kojih vakcine štite zbog čega je korisnost vakcinacije potpuno jasna.

Ljekari sistemom nadzora prijavljuju svaku sumnju

U Crnoj Gori postoji sistem nadzora nakon vakcinacije kojim ljekari prijavljuju svaku sumnju na neželjene reakcije. Većina reakcija sa kojima se naši ljekari srijeću u praksi predstavljaju blage reakcije lokalnog tipa koje uključuju otok, crvenilo i bol na mjestu uboda kao i neke opšte reakcije, tipa povišene tjelesne temperature, gubitka apetita, osjećaja nelagodnosti i malaksalosti za koje je karakteristično da kratko traju i da prolaze same od sebe. Sistemom nadzora jako rijetko registruju se i nešto ozbiljnije neželjene reakcije tipa febrilnih konvulzija, produženog plača, alergijskih reakcija tipa urtikarije (koprivnjače) i sl. koje ne ostavljaju posljedice po zdravlje.

Izvor:CDM