San je neophodan za mentalno i fizičko zdravlje. U snu se organizam oporavlja fizički i psihički, obnavljaju se energetske rezerve i odbrambeni sistem.

Ciklusi  budnost – san regulišu se promjenom svjetlosti dan – noć. Kod novorođenčadi  nijesu razvijeni, pa ona imaju  nepravilne  cikluse  spavanja. Odojčad od šest  mjeseci spavaju slično kao odrasli. Učestalost dnevnog spavanja se mijenja sa rastom djeteta. Novorođenčad spavaju  4-5 puta dnevno, a djeca od godinu dana jedanput.

Kod zdrave djece periodi budnosti se održavaju danju, a periodi sna se pomjeraju ka noći. Ovo se obično uspostavlja u uzrastu oko 12 mjeseci. Na to utiču socijalni uslovi, kao i  uslovi sredine (spoljašnja temperatura, buka, glad i dr.).

Od poremećaja sna u dječijem uzrastu najčešći je  apnea u snu – prestanak disanja. Do prestanka disanja dolazi zbog opstrukcije u disajnim putevima. Uzrok su obično uvećani krajnici i treći krajnik (adenoid). Za vrijeme spavanja javlja se glasno  hrkanje, ubrzano disanje, disanje na usta, jako izraženo preznojavanje. Ponekad se javlja noćno mokrenje, noćni strah i noćne more. Preko dana su djeca neraspoložena, pospana, dekoncentrisana, slabije uče.

Sindrom nedovoljnog spavanja je dosta čest i javlja se kod djece koja spavaju manje od 7 sati.

Hodanje u snu  se češće javlja u prvoj polovini noći. Oko 40% djece ponekad hoda u snu. Treba paziti da ne dođe do povređivanja.

Noćni strah (pavor nocturnus), se obično javlja između 4. i 6. godine, a može i u prvoj godini. Djeca se bude uplašena, zadihana, imaju lupanje srca, preznojavanje, sa njima se ne može uspostaviti kontakt, što može trajati i do 30 minuta. Poslije toga nastavljaju mirno da spavaju, a ujutro se ničega ne sjećaju.

Noćne more se obično javljaju između 3. i 6. godine. Vezane su za rane jutarnje časove i djeca se svega živo sjećaju. Treba im pružiti sigurnost i potporu.

Postoje i poremećaji ritmičkih pokreta pri uspavljivanju,  klimanje ili udaranje glavom, savijanje tijela u ritmu. Ako se javlja preko treće  godine, potrebno je ispitivanje.

Noćne more se obično javljaju između 3. i 6. godine. Vezane su za rane jutarnje časove i djeca se svega živo sjećaju. Treba im pružiti sigurnost i potporu.

Primoravanje djece da idu u krevet kod njih često izaziva otpor. Pripreme za san treba prilagoditi tako da odgovaraju i djeci i roditeljima. Odojčad se obično uspavljuju uz dojenje, a veća djeca često imaju omiljenu igračku, ćebe ili cuclu.

U postupanju sa poremećajima spavanja važne su dobre navike uspavljivanja i strpljivo, smirujuće ponašanje roditelja. Odlazak na spavanje traba biti uvijek u isto vrijeme, bez napetosti, bez gledanja televizije i bez neke intenzivne motorne aktivnosti sat-dva prije uspavljivanja. Dobro je da pri uspavljivanju roditelji budu uz dijete, pričaju mu priču i sl. Ako se dijete boji, mogu se ostaviti otvorena vrata, upaljeno svijetlo, a ako se budi noću, dobro je da roditelj bude uz njega.