Mucanje je oblik disfluence – zapinjanja u tečnom govoru. Puno djece prolazi kroz fazu mucanja. Djeca između 2. i 5. godine često ponavljaju cijele riječi ili fraze ili u rečenicu ubacuju poštapalice kao što su “hm”, “aa”...To se naziva “normalnom disfluencom”.
.
Mucanje zabrinjava roditelje, jer se boje da je ono proizvod njihovog lošeg odnosa prema djeci. U stvari, uzroci mucanja nisu sasvim poznati. Dječaci mucaju tri puta češće nego djevojčice. Sve se više zna o uticaju okoline na mucanje, npr stres može izazva ti mucanje.
Prvi znaci mogu se javiti poslije drugog rođendana ili kada dijete počne spajati riječi u rečenicu. To može zabrinuti roditelje, ali je normalna pojava.Treba biti strpljiv, a oprezan i tolerantan odnos prema djetetu je najbolji pristup za predškolsku djecu.
Dijete može imati zastajkivanje u govoru nekoliko nedjelja ili mjeseci, sa simptomima koji postepeno nestaju, pa se opet vrate. Kod većine djece koja počnu mucati prije 5. godine, disfluenca se izgubi. Roditelji bi trebali da razlikuju normalna zapinjanja u govoru od početne pojave mucanja, da bi na vrijeme zatražili pomoć.
Evo nekoliko savjeta Američke fondacije za pomoć, kako pristupiti djeci koja mucaju:
- Govorite nešto sporijim i opuštenijim tempom.
- Slušajte šta dijete govori – usredsredite se na sadržaj, ne na mucanje.
- Pokažite mu da ga slušate, npr. klimanjem glavom.
- Ne prekidajte ga dok govori i ne dovršavajte rečenicu umjesto njega.Upozorite i druge da ga ne požuruju i da mu se ne rugaju.
- Dobro ga slušajte i održavajte očni kontakt sa djetetom.
- Smanjite brzinu i napetost u okruženju.
- Ne zahtijevajte previše od djeteta.
- Ne upozoravajte ga da se opusti ili da uspori.
- Pobrinite se da dijete mucanje ne shvati kao nešto čega se treba stidjeti.Govorite o mucanju kao o bilo čemu drugom.
- Ne štedite na pohvalama i ohrabrivanju, kako biste mu pomogli da izgradi bolji odnos prema samom sebi.
Kada djeca krenu u školu izoštre komunikacije i vještine, obično disfluenca padne na niži nivo. Ako mucanje ostane i u školskom dobu, dijete postane svjesno problema i počne ga se stidjeti. Ipak, čak i djetetu s hroničnim mucanjem može se pomoći tako da nauči način koji mu može poboljšati komunikaciju. Treba se obratiti pedijatru, a on će vas posavjetovati ili uputiti po odgovarajuću stručnu pomoć što prije, a naročito : ako ste zabrinuti zbog djetetovog govora, ako ponavljanje cijelih riječi ili fraza postane pretjerano, ako se ponavljanje slogova ili glasova počne češće događati, ako se napreže kod govora, ako primijetite glasovne tenzije koje rezultiraju glasnijim govorom ili vikanjem, ako dijete izbjegava situacije u kojima će morati da priča. Jako je važno prepoznati problem i na vrijeme se obratiti za stručnu pomoć.